HRONIKA DUHOVNOG PUTOVANJA PO BOŠNJAČKIM DŽEMATIMA NJEMAČKE
DRUGI DIO : Witten – Düsseldorf – Aachen – Düren (3–4. oktobar 2025.)
Mustafa Cerić
…Još me više obradovalo što su predložili da klanjamo džumu-namaz u susjednom, bratskom džematu u Wittenu, gdje su nas dočekali imam hfz. Kenan ef. Čaušević, imam u penziji sa trideset godina misionarstva u Witteni Ruvejd ef. Jahić, predsjednik-mutevelija Enes Hasanović te bivši dugogodišnji predsjednik-mutevelija Edhem Kadrić, za kojeg su mi rekli da je jedan od najzaslužnijih ljudi što Bošnjaci imaju džamiju u Wittenu. Posebno me ganula priča o svećeniku Dietrichu Schwarzu, koji je izdašno pomagao izgradnju džamije da bi se na kraju i učlanio u ovaj džemat u Wittenu, gdje se džamija svojim izgledom skladno uklapa u kulturni ambijent mjesta – s tankom metalnom munarom, jednostavnom, ali dostojanstvenom, na čijem se vrhu sjaji polumjesec i zvijezda. Ta munara, visoka i tanka, činila se kao tihi ezan „evropskog islama“ – ne bučan ni nametljiv, nego prisutan, uravnotežen, svjestan prostora u kojem diše.
Gledajući baš tu džamiju u Wittenu, osjetio sam potrebu da se ponovno prisjetim istine: Islam nije kultura, nego vjera koja prožima i oplemenjuje kulturu. On ne dolazi da istisne ono što je tuđe, već da u ono što već postoji unese svjetlo tevhida – jednost Boga, smisla i čovjeka. Shvatio sam da islam, gdje god dođe, ne poništava kulturu mjesta, već upija njene oblike, pročišćava ih i pretvara u izraz duhovnosti. Tako su istanbulske džamije u arhitektonskom smislu uvelike odraz bizantijske graditeljske tradicije, ali su svojim kupolama i arabeskama tu formu ispunile novim, tevhidskim sadržajem. Tako su i džamije sjeverne Afrike preuzele oblike i motive mjesne kulture, bez da su izgubile svoj duhovni centar.
Na isti način i islam u Bosni nije došao kao strano tijelo, nego je utkao u sebe duh i kulturu Dobrih Bošnjana – ljudi koji su stoljećima prije islama veličali Boga pod otvorenim nebom, na brdima i izvorima, u molitvi i poniznosti. Otuda i naša dova pod nebom, ona bosanska, iskrena i čista dova na Ajvatovici nije samo molitva, već i razgovor duše sa Stvoriteljem.
U Wittenu sam, gledajući džematlije kako se okupljaju, osjetio da se ta ista duhovna nit Bosne nastavlja i ovdje – u novom prostoru, ali s istom toplinom i vjerom. I dok su ezani pozivali na namaz između njemačkih zgrada i industrijskih hala, pomislio sam: Tevhid ne poznaje granice – samo srca koja ga razumiju.
Uveli su me u džamiju sa kubbetom, prostranu i skladnu, čiji su kaligrafski motivi i dekorativni stil odmah u meni probudili osjećaj bliskosti i nostalgije. Na trenutak sam pomislio da sam u Tabačkoj džamiji u Visokom, u onom mirisu starog drveta i kamena, gdje se svaka linija i svaka boja stapaju u dah molitve. Taj osjećaj prisutnosti Bosne, u samom srcu Njemačke, bio je gotovo nadrealan.
Da su, kojim slučajem, napravili minber od drveta i kamena, a ne od metala, ne bih ni trena osjetio da sam daleko od domovine. Sve je u toj džamiji podsjećalo na duhovnost naših mahala, onu suptilnu, tihu i skromnu duhovnost, koju se ne može prenijeti riječima, već se samo doživi — u Sarajevu, u Visokom, u Travniku. To je ona posebna, bosanska toplina koja čini da se čovjek, gdje god da klanja, osjeća kod kuće.
Ezan je proučen po bosanskom mekamu, s onim blagim tonovima koji nose i tugu i nadu, i koji odzvanjaju u srcu više nego u uhu. Klanjali smo četiri rekata sunneta, a potom je mujezin, baš onako kako se to čini u Bosni, pozvao na donošenje salavata i selama na Allahovog Poslanika, a.s. Zatim je proučio drugi ezan — milozvučno, smireno, s onom starinskom ljepotom u glasu koja nosi i poziv i molitvu u jednom dahu.
Toga dana, Njemačka je obilježavala ‚Tag der offenen Moschee‘ – Dan otvorenih vrata džamija, dan kada muslimani širom zemlje otvaraju vrata svojih džamija za komšije, prijatelje i sve one koji žele upoznati islam. Bio je to dirljiv prizor: džamija puna klanjača svih uzrasta, od djece u safovima do starijih čije su bore svjedočile decenijama rada i borbe u tuđini. Sve je bilo mirno, dostojanstveno, skladno — kao da je sâma Bosna klanjala u Njemačkoj.
Procitajte cijeli clanak od gsp. Cerica na Facbook’u:
